Aug 22nd, 2018
Dolaskom proljeća počinje se sve više govoriti o alergijama. Mnogi ljudi imaju problema s disanjem, kihanjem, šmrcanjem i suzenjem očiju. Najčešći oblik alergije je alergijski rinitis, a veže se za sezonske pojave peludi i cvjetanja u prirodi. Smatra se da više od polovice stanovništva u visoko razvijenim zemljama zapada pati od alegijskog rinitisa. Broj ljudi koji pate od alergija stalno se povećava, a alergije se javljaju sve ranije u životu. Porast alergijskih bolesti sve se više veže uz zapadnjački način života. Alergija je neuobičajeni i neprimjereni odgovor našeg imunološkog sustava na različite čimbenike okoliša, a nije povezan sa ozljedom ili upalom. Alergija se manifestira kao reakcija preosjetljivosti na čimbenike okoliša koje nazivano antigenima ili alergenima. Kod osoba koje nisu alergične, imunološki sustav je zapamtio alergene kao bezopasne pa ništa i ne poduzima prilikom susreta s njma. Kod alergičnih osoba imunološki sustav reagira vrlo burno kao da je posrijedi infekcija te tako nastaju simptomi alergije. Simptomi alergijske reakcije mogu biti opći (sustavni) ili lokalizirani na organ ili organski sustav putem kojeg je alergen ušao u tijelo (koža i sluznice, probavni ili dišni sustav). Ponekad se simptomi razvijaju jako brzo te mogu ugroziti život bolesnika (anafilaktički šok).
Alergijski okidači, alergeni, većinom su niskomolekularni proteini od koji su mnogi čestice prašine u zraku. Alergeni zaslužni za akutne i kronične alergijske rekacije su kućna prašina, životinjska dlaka i izmeti, pelud (drveće, trava i korov) te plijesan.
Alergen posredno oslobađa histamin iz matocita, stanica koje su široko rasprostranjene po cijelom organizmu s najgušćom koncentracijom u koži, plućima, sluznici probavnog sustava. Primarni je medijator alergijske reakcije. Histamin izaziva lokalno širenje krvnih žila (crvenilo), povećava se propusnost kapilara pa dolazi do edema ili oticanja i nadražuju se osjetni živci pa se javlja i popratni svrbež. Histamin dovodi i do grčenja ili kontrakcije glatkih mišića u dišnim putovima (bronhokonstrikcija) i u probavnom traktu (pojačana peristaltika crijeva) te pojačava lučenje sekreta i u probavnom i u dišnom sustavu. Kada se histamine oslobađa sustavno, može dovesti do širenja arteriola sa posljedičnim padom krvnog tlaka, a širenje krvnih žila u području mozga izaziva i glavobolje.
Uobičajeni simptomi alergija jesu curenje iz nosa, kihanje, začepljenost nosa, piskanje ili zviždanje u prsima, otežano disanje te svrbež očiju ili kože. Oči mogu biti otečene i crvene, a koža se može i ljuštiti. Stridor, piskanje i pad tlaka znakovi su anafilaksije opasni po život.
U cilju postavljanja dijagnoze od najvećeg značaja je razgovor sa bolesnikom i dobivanje svih informacija o učestalosti i trajanju napadaja te o promjenama do kojih s vremenom dolazi, o okidačima ukoliko su poznati, o povezanosti s godišnjim dobom i nekim situacijama (npr. pojava napadaja u proljeće za vrijeme cvjetanja — pelud, nakon dodira sa životinjama, sijenom, prašinom, u naporu ili prilikom boravka na posebnim mjestima). Od velike je važnosti i obiteljska anamneza, tj. postojanje alergijskih bolesti kod članova obitelji. Važna je i životna dob, posebno za astmu, gdje je veća vjerojatnost ukoliko se pojavi u djetinjstvu da je alergijska, dok ona nakon 30. godine života to nije.
Od krvnih pretraga, nađe se obično povišen broj eozinofila, dok povišena razina IgE protutijela nije od velike važnosti jer se može pronaći i kod niza drugih bolesti, ali je dobar pokazatelj reakcije na terapiju kod nekih alergijskih stanja.
Danas se dosta često za postavljanje dijagnoze i određivanje alergena koriste kožni testovi. Kožni testovi koriste standardizirane koncentracije antigena koji se unose direktno u kožu, a preporučuju se kad niti detaljna anamneza, niti fizikalni pregled ne mogu ustanoviti uzroke i okidače bolesti. Kožni testovi imaju veću prediktivnu vrijednost za dijagnosticiranje alergijskog rinosinusitisa i konjunktivitisa nego za dijagnosticiranje alergijske astme ili alergije na hranu.
U liječenju alergijskog rinitisa primjenjuju se preventivne mjere i različiti terapijski postupci. Najučinkovitija preventiva je izbjegavanje izloženosti alergenu i poboljšanje okoliša, u čemu može pomoći bioprognoza koja se u nas već nekoliko godina redovito objavljuje u medijima. Pomoći će i peludni kalendar – obavijest o razdobljima prisutnosti peludi određenih biljaka u zraku u određenom klimatskom području. Tako bolesnici koji su informirani o pojavi pojedinih sezonskih alergena u zraku mogu prilagoditi svoje aktivnosti na način da što manje dolaze u kontakt s njima, prevenirajući pojavu simptoma te započnu odgovarajući način liječenja.
Beta Glucan potiče normalizaciju imunološkog sustava što uključuje regeneraciju potisnutog imunog odgovora ili smirivanje hiper imunog odgovora, kao što su alergijske reakcije. Beta Glucan može ublažiti i smanjiti simptome i težinu alergija, prvenstveno očne i nosne simptome, povećati ukupnu kvalitetu života, popraviti raspoloženje i povećati snagu cijelog organizma.