Da li ste kronično umorni i iscrpljeni, čak i onda kada realno nemate razloga za to? Istini za volju, umor ima različite uzroke, među kojima je nedostatak sna ili pretjeran fizički ili mentalni napor. Ali ako se budite umorni svaki dan iako niste previše radili, primjećujete da na vas posebno jako utječu i stres i meteorološki uvjeti, vidite da vas iscrpljuju i najmanje stvari koje ste nekad radili s lakoćom – ne dajte se! Nemojte to prepisivati “neminovnom starenju”  i misliti da je to normalno. Zapravo, mnogo je vjerojatnije da je to simptom pada imuniteta.

Istraživanja su pokazala da je jedan od bitnih faktora podizanja imuniteta umjerena tjelovježba. U nekim istraživanjima se čak spominje i do 50% veća otpornost aktivnih ljudi od onih sklonih sjedilačkom načinu života. Najboljim načinom tjelovježbe za sprečavanje bolesti i očuvanje zdravlja se smatra aerobni trening (npr. brzo hodanje ili vožnja bicikla). Vježbanjem potičemo proizvodnju makrofaga – leukocitnih stanica čija je uloga regulacija upale, prepoznavanje i uništavanje stranih tijela – antigena i onesposobljavanje bakterija. Zahvaljujući bržoj cirkulaciji, makrofagi brže putuju kroz tijelo te ono postaje snažnije za borbu protiv virusa i bakterija.

Imunološki sustav sastoji se od stanica, tkiva i organa čija je uloga zaštititi organizam od bolesti i drugih stranih tijela koje bi mu mogle nanijeti štetu. Kada funkcionira normalno, imunitet identificira različite prijetnje našem organizmu kao što su to bakterije, virusi i paraziti te ih razlikuje kao štetne u odnosu na zdravo tkivo organizma. 

Najprije se mislilo da je imunitet zaseban sustav, no danas se zna da imunitet reagira na podražaje iz drugih sustava u našem tijelu osobito podražaje iz živčanog i endokrinog sustava (sustava žlijezda s unutarnjim lučenjem). Posljedica toga je poticanje odgovora imuniteta na događaje koji inače utječu na živčani i endokrini sustav. Prema tome, ukoliko naš mozak prepozna po nas stresnu situaciju taj će podražaj utjecati i na imunitet putem drugih sustava u organizmu.

Budući da stresne situacije mogu dovesti do ozljeda i oslabljivanja rada organizma, tijelo je ”naučilo” pojačati rad imuniteta kao odgovor na izazove (moguće ozljede i infekcije) koji bi se mogli javiti u takvim situacijama. Aktivacija imunološkog sustava može biti od kritične važnosti kako bi se mogli nositi sa zahtjevima stresne situacije osobito ukoliko neki događaj može rezultirati ozljedama i infekcijama. Unatoč tome što smo danas više izloženi situacijama psihološkog stresa, naše tijelo je i dalje zadržalo jednaku aktivaciju imuniteta kako bi se što bolje opskrbili alatima za suočavanje sa stresorima. Unatoč ovim spoznajama, čini se kako stres ipak u određenim okolnostima može dovesti do suzbijanja rada imuniteta.

Influenca (gripa) može uzrokovati blagu do tešku bolest, a ponekad može dovesti i do smrti. Simptomi gripe obično se jave iznenada. Ljudi koji imaju gripu često osjećaju neke ili sve od ovih simptoma:

– groznica ili osjećaj groznice/zimice
– kašalj
– grlobolja
– curenje ili začepljen nos
– bolovi u mišićima ili tijelu
– glavobolje
– umor 
– kod nekih ljudi mogu se javiti povraćanje i proljev, iako je to češće kod djece nego kod odraslih.

Važno je i napomenuti da neće svi s gripom imati temperaturu.

 Ljudi su gotovo neprestano izloženi bakterijama i virusima iz okoline koji mogu prouzročiti brojne bolesti. Učinkovita obrana je snažan i funkcionalno očuvan imunološki sustav. Jedan od čimbenika dobre otpornosti je formiranje snažne barijere koja osigurava da mikroorganizmi ne dopru u tkiva domaćina. Na koji način se tkiva prirodno brane?

Tkiva su zaštićena od vanjske sredine zaštitnom ovojnicom koju čine: koža, vidljive sluznice i sluznice respiratornog, probavnog i urogenitalnog sustava. Kada je ta ovojnica očuvana , ona štiti organizam prije svega kao mehanička barijera, a zatim  i raznim fizičkim, kemijskim i biološkim agensima.  Ova nespecifična otpornost (urođeni imunitet) je presudna i postoji stalno jer nas čuva i štiti od različitih bolesti.

No, ako je štetni mikroorganizam ili bilo koja strana tvar ipak prodrla dublje u tkiva i dovela do upale ili oštećenja onda je učinkovita obrana snažan i funkcionalno očuvan imunološki sustav. Naš imunološki sustav je stalno aktivan a njegove funkcije zbivaju se u svim tkivima i organima. To su u prvom redu stanice krvi (leukociti), tkivni makrofagi iz crijeva, slezena i limfni čvorovi.  

Virusi su najsitniji infektivni agensi, koji mogu živjeti samo u živoj stanici . Nakon ulaska u osjetljive stanice našeg organizma, virusi ih „osvajaju“ i sve njihove funkcije okreću u svoju korist. Stanice služe virusu, vrše sintezu njegovih enzima, protena, nukleinskih kiselina, omogućavaju njegovo umnožavanje i oslobađanje iz stanica. Virusi i stanice su snažno povezane i djeluju jedni na druge. Ishod virusne infekcije, sudbina stanice i čitavog organizma ovise kako o osobinama virusa, tako i o osobinama napadnutog domaćina.

Virusi mogu biti različitog stupnja patogenosti od vrlo niskog do vrlo visokog. Oni mogu napadati različite organe i tkiva, te uz to vješto izbjegavati odbrambene mehanizme domaćina.

Osobito su opasni „novi“ i „povampireni stari“ virusi, prema kojima naš organizam nema dobro razvijenu zaštitu.

Virusi su podložni stalnim promjenama kroz mutacije pri umnažanju. Iako većina mutacija neće značajno utjecati na karakteristike virusa, neke mutacije ili njihove kombinacije mogu dovesti do izmjene određenih karakteristika virusa koje omogućavaju veću prenosivost ili veći utjecaj na kliničku i/ili epidemiološku sliku.

Ovisno o tom utjecaju, dobivene varijante dijelimo u varijante koje izazivaju zabrinutost (variant of concern-VOC), varijante od značaja (variant of interest- VOI) i varijante pod nadzorom (variants under monitoring).

Prodiranje virusnih čestica u stanice ili tkiva organizma, u kojima se umnažaju i uzrokuju veću ili manju štetu, nazivamo infekcijom.Nakon infekcije slijedi razdoblje inkubacije, vrijeme koje je potrebno da se virus u organizmu umnoži u broju koji uzrokuje vidljive posljedice, simptome.
Vrijeme inkubacije je za neke bolesti vrlo kratko, svega nekoliko sati, a za neke može trajati godinama. Simptomi bolesti najčešće su vidljivi nakon razdoblja inkubacije, no ponekad oni u potpunosti izostaju.
Nedostatak simptoma nakon infekcije virusom otežava njegovo identificiranje i sprječavanje daljnjeg širenja, pa često osoba ne zna da je oboljela. Ovisno o bolesti, osoba može biti zarazna tijekom ili nakon razdoblja inkubacije, ili oboje.  

Najčešće infekcije u odraslih su sezonske respiratorne infekcije koje smanjuju radnu sposobnost. Dvostruko slijepa klinička studija iz 2012. bavila se profilaktičkim učinkom beta-glukana na epizode klasične prehlade u inače zdravih odraslih pojedinaca. Rezultati studije pokazali su značajno manju učestalost prehlade u grupi koja je koristila suplementaciju beta-glukanom u odnosu na grupu koja je dobivala placebo. Slični rezultati dobiveni su i u drugom  istraživanju, također iz 2012., u kojoj se istraživao utjecaj beta-glukana na upale gornjeg dišnog sustava – simptomi u beta-glukan grupi bili su puno blaži.  

Redovito vježbajte, istežite se, vježbajte trbušno disanje ili provodite druge tjelesne aktivnosti.

Boravite što više u prirodi, na zraku, izbjegavajući nepotrebne socijalne kontakte. 

Virusi se najbrže šire u prenapučenim, grijanim zatvorenim prostorima.

Redovito jedite više obroka dnevno i unosite dosta tekućine, najbolje vodu.

Spavajte noću 7 do 8 sati jer je spavanje u mraku tj. noću  kvalitetnije i blagotvornije za psihu i tijelo.

Maksimalno izbjegavajte alkohol.